петак, март 29, 2024
NaslovnaUŽICEZlatibor za najmlađe goste

Zlatibor za najmlađe goste

Zimski raspust je u toku a brojni turisti su odlučili da odmor provedu na Zlatiboru. Jedan do ključnih faktora za izbor zimske destinacije su i sadržaji namenjeni najmlađima. Jedna učiteljica je ovom prilikom podelila svoje iskustvo sa zimovanja na Zlatiboru.

 

“Verujem da se svako dete koje raspust provede na planini može smatrati srećnim. Nije isto provesti raspust u gradu i na planini. Druženje i igranje od jutra do mraka su deci neophodni, a bogami i nama odraslima.”

Mnogo puta sam se uverila da je Zlatibor izvor zabave i zdravlja za decu, naročito u zimskom periodu. Čist vazduh i igra na snegu toliko opiju i zamore, da deca sa lakoćom kasnije utonu u slatki san. A deci se na Zlatiboru otvori i apetit, pa se konačno sve u tanjiru pojede.

Doživljaju sa raspusta se prepričavaju, a često i završe u sastavima iz srpskog jezika. Pa čak i mi odrasli na zimovanju podetinjimo, pravimo sa decom sneška, grudvamo se, sankamo se, zaboravimo pomalo i na telefone. A meni je najvažnije da se porodično družimo.

Dečji parkovi

Ove zime smo po prvi put posetili zlatiborske dinosauruse u zimskom okruženju. Sama priprema za odlazak u Dino park je već avantura sama za sebe. Moji dečaci nestrpljivo cupkaju u mestu ispred ulaza, propinju se na prste ne bi li videli dinosauruse iz doba Jure i Krede. Koliko toga zanimljivog sam čula o dinosaurusima od dece ili ostala zatečena njihovim pitanjima, nemoćna da im pružim bilo kakav odgovor.

I onda kreće šetnja, sa leve strane kod jezera je strašni i ogromni t-reks, ali i dinosaurus pored ulaza za koga mi sin kaže da se zove Alosaurus deluje opasno, posebno kad počne da riče. Tu su krilati dinosaurusi i naravno na kraju staze tu je i šator praistorijskog čoveka. Slikanje u čeljustima dinosaurusa je obavezno…

Dečacima je pažnju privukao i avantura park, sa stenom za penjanje i zip lajn, ali ovog puta smo se odlučili za zimske sportove. U srcu parka je sankalište a pored jezera je i staza za tjubing i tu se moja deca potpuno pogube. Spust dole, trk gore i sve tako dok se ne umore. Sva sreća pa u parku može i da se ruča. Čim se dečaci okrepe spremni su za novu avanturu.

Ovog puta najviše im se dopao 6D bioskop. Filmske projekcije jesu kratke, ali za tih pet minuta sedišta se tresu, oseća se dim i naravno postoji šansa da neko završi i u čeljustima dinosaurusa. Danima su bili pod utiskom specijalnih efekata, a verujem da će to biti i glavna tema kada se sretnu sa drugarima u školi.

Pored Dino parka, posetili smo i Avantura park, ovog puta u smo bili u školi skijanja, a kada dođemo na leto verovatno ćemo isprobati sve “viseće sadržaje” kojih ima četiri – Vrtić, Izazov, Tarzan i Džungla. Prva tri su rezervisana za decu, ali su moji sinovi odlučni da pređu i četvrti nivo koji je namenjen samo odraslima.

Skijalište Obudojevica – raj za sankanje i skijanje

Sankanje na Obudojevici je naš porodični ritual. Svi se popnemo na vrh staze i onda “poletimo” ko na sankama, ko na klisku, ko na gumi. Svi vičemo “ČUVAJ” i za tren oka smo stigli do kraja staze. Sati prolaze u vrtlogu smeha i snega koji pršti ispod sanki. Na ovoj padini ima i više škola skijanja, a meštani kažu da na Obudojevici tokom zime više dece nauči da skija nego u svim ostalim ski-centrima Srbije zajedno.

Dok se sankaju i skijaju, deca ne znaju niti za žeđ, niti za glad, tako da mi je jako teško naterati ih da se vrate u hotel. Čak odbijaju da priznaju da im je hladno. Ali kad stignemo u hotel, onda se baš dobro jede i još bolje spava, a telefon i tablet su ovog puta ostali u rancu.

Vožnja Šarganskom osmicom i Drvengrad 

Svake godine posetimo i Drvengrad, ali je vožnja Šarganskom osmicom uvek nezaboravno iskustvo. Parkirane lokomotive su deci tako interesantne i dok im tata objašnjava kako su nekada postojale parne lokomotive. Oni se najviše smeju kada čuju de se lokomotiva zvala Ćira i da je često ispuštala paru. Dah koji se ledi deci je dao ideju da glume lokomotivu i tako pokušavaju da naprave oblake pare dok čekamo polazak voza.

Iako nemirna na početku, u toku vožnje se deca smire očarana prirodom koja ih okružuje. Kada god uđemo u tunel, a tunela na ovoj trasi ima preko dvadeset, obavezno krenu da vrište i smeju se. Imali smo sreće da je dan bio sunčan iako hladan i svi pejzaži su izgledali bajkovito, sunce, borovi pod snegom i bela brda potpuno očaravajuće. Na svu sreću u vozu ima mesta pa dečaci mogu da ustanu, da protrče kroz vagon i vežbaju ravnotežu. Obilazak Drvengrada je opet priča za sebe, deci su smešna starinska kola, drvene skulpture, a oduševila ih je maketa Drvengrada…

Sirogojno 

Poseta Sirogojnu je bila potpuno drugačija avantura. Dečaci su slušali vodiča koji je govorio kako se nekada na ognjištu spremao ručak, a pršuta se sušila na tavanu. Posebno su bili iznenađeni kada su videli staru školu. Drvene klupe, velika računaljka, i neizbežni prut su im privukli pažnju. Kada su od vodiča čuli da su učitelji tukli decu ako ne nauče lekciju bili su isprepadani.

Pešačenje zlatiborskim stazama

Za kraj boravka na Zlatiboru uvek ostavim šetnju do Spomenika. Od trga u centru do Spomenika ima oko 1,5 km i treba nam vremena, Na vrhu deca su zadihana i crvena u obrazima ali sretna. Sa vidikovca se pruža pogled na Zlatibor i okolinu koji je divan i svaki put je drugačiji.

I dok se vraćamo kući u grad već smišljamo kada ćemo ponovo doći na Zlatibor. Muž i ja razmišljamo o slobodnim danima i kako bi mogli malo da pobegnemo na Zlatibor. Dečacima se ideja sviđa i već prave raspored novog putovanja. U Dino parku je rezervisana vožnja zip lajnom a u Avantura parku sledi pustolovina sa Tarzanom u Džungli…

Home

PROČITAJTE
spot_img
spot_img

POPULARNO

KOMENTAR