\/a>Po predanju 320. godine u vreme rimskog cara Likinija, 40 vojnika jednog puka u u Sevasiji (Nikodimija) pre\u0161lo je u hri\u0161\u0107anstvo, ba\u0161 u trenutku kada je car izdao izrazitu naredbu da se svi moraju klanjati rimskim bogovima i prinositi im \u017ertve. Kada je ova naredba pro\u010ditana u vojsci, ka\u017ee predanje dalje, ovih \u010detrdeset, ina\u010de, hrabrih i dobrih vojnika, izjavi\u0161e da da se oni ne\u0107e klanjati rimskim bogovima, jer su hri\u0161\u0107ani.\n\n \n\nTada je vojvoda Agrikolija naredio da ih kamenuju, ali su se kamenice vra\u0107ale i poga\u0111ale one koji su ih bacali. Posle toga, naredio je da vojnike bace u jezero koje se ledilo od ljutog mraza, a da bi im muke bile ve\u0107e, na obali je postavio toplo kupatilo. Samo jedan od \u010detrdesetorice vojnika je izgubio veru i po\u0161ao prema toplom kupatilu, ali nije daleko stigao, jer je na pragu kupatila umro.No\u0107u je sa neba pala neobi\u010dna svetlost, koja je zagrejala vodu u jezeru, oko vojnika, a sa svetlo\u0161\u0107u se na njihove glave spusti\u0161e i 39 venaca.\n\nJedan od stra\u017eara sa obale, koji je gledao to \u010dudo, skinuo je ode\u0107u, objaviv\u0161i svima da je Hri\u0161\u0107anin i stupio u jezero. Tada se na njegovu glavu spustio \u010detrdeseti venac. Tada su knez Lasija i vojvoda Agrikolija re\u0161ili da ih pogube i spale njihova tela, a nesagorele ostatke pobacaju u jezero. Tri dana posle pogubljenja, javili su se Mu\u010denici episkopu Petru i pozvali ga da pokupi njihove kosti iz jezera.\n