KAKO PIŠE LIST POLIMLJE, MILE BAKOVIĆ ODRIJEŠIO DUŠU O PRIJEPOLJU
Mile Baković, istaknuti arheolog sa korenima iz Prijepolja, delio je svoja sećanja i dragoceno iskustvo o odrastanju u ovom gradu, te o svojstvu koje mu je on pružio. Iako već duže vreme živi u Podgorici, Mile ističe da se nikada nije potpuno odvojio od Prijepolja.
Baković podseća da je njegovo odrastanje u Prijepolju bila privilegija koja se tek kasnije shvati. Sećanja ga vežu za predivne obale Lima, miris jabučnjaka pored puta, kao i za bezbrižne dane provedene u druženjima sa prijateljima. Ovaj grad, prema njegovim rečima, bio je prepoznatljiv po bliskosti i toplini međuljudskih odnosa, što i danas nosi kao dragoceni deo svog identiteta.
Nakon završetka studija arheologije, Mile se vratio u Prijepolje, čekajući priliku da se zaposli u svojoj struci. Nažalost, prilike su bile ograničene, te je naknadno dobio ponudu koja se nije mogla odbiti – posao u Centru za arheološka istraživanja Crne Gore. Na svojoj karijeri, Mile ističe rad na važnim arheološkim lokalitetima, kao što su Djakovo i Crvena stijena.
Kada je reč o njegovim vezama sa Prijepoljem, Mile naglašava da su one neprekidne i duboke. Redovno posjećuje rodni grad, gde se oseća ispunjeno. Prijepolje za njega predstavlja deo identiteta i svako putovanje ga podseća na korene. Osim toga, naglašava važnost očuvanja kulture i tradicije, kako bi se i buduće generacije mogle identifikovati sa svojim nasleđem.
Baković veruje da Prijepolje ima potencijal da postane značajan istraživački centar, ukazujući na bogato arheološko nasleđe koje do sada nije dovoljno istraženo. Motivacija za dalju istraživanja bi mogla da dođe kroz sistematski pristup, bolju promociju u medijima i uključivanje arheologije u turističke sadržaje.
Na kraju, Mile poručuje svima koji ostaju u Prijepolju da cene ono što imaju, jer lepota i vrednost rodnog grada često postanu jasniji tek kada se udaljimo. Njegov završni apel je čuvanje Prirodne i kulturne baštine, koja će omogućiti da Pričepolje ostane živahno i mnoštvo generacija.
