Reditelj i glumac iz Prijepolja Meša Šendelj poznatiji kao Žak ovih dana slavi pune četiri decenije kako je na pozorišnoj sceni. Jubilej je trebao biti obilježen na adekvatan način i publici se zahvaliti jednom predstavom za sve godine podrške, ali, kaže Meša, to je ostavljeno za neka ljepša vremena, premda da sada svijet ima samo jednu misiju – pobijediti rat protiv virusa. Za četiri decenije puno uspjeha na domaćoj i međunarodnoj sceni. Dobitnik je 43 nagrade, a na stotine predstava su iza njega. Osnivač je kluba “Teatar” koji u maju mjesecu puni 18 godina. Kako je u državi vanredna situacija mi smo sa njim razgovarali putem telefona. Poručuje da umjetnici nikada ne stare, jer umjetnost nema rok trajanja.
“Četiri decenije, malo li je? Izdržao sam u ime umjetnosti i kulture”, poručuje Žak.
U nastavku pročitajte nešto više o Žaku:
U Amaterskom pozorištu u Prijepolju jedan jedini glumac slavi zajedno sa pozorištem jubilej od 40 godina na sceni. MEŠA ŠENDELJ ŽAK prvi put je stao na scenu 28.03.1980.odine i od tada drži kontinuitet svih 40 godina . Iza sebe ima previše nagrada kao što su 26 nagrada za glavnu mupku ulogu od strane žirija, selektora ili publike, 3 nagrade za epizode, za najbolji scenski govor na festivalu…. savezne i republičke nagrade. Dobitnik je nagrade od Saveza amatera Srbije za dugogodišnji pregalački rad, priznanje od opštine Prijepolje za doprinos razvoju pozorišne umjetnosti i kulture. Žakov početak datira od 12-te godine kada je u podrumu kuće gdje su stanovali priređivao tzv. priredbe sa drugarima za roditelje i komšiluk. I tada počinje njegov put ka pozorišnim zvijezdama. Uvijek ga je opčinjavala svjetlost pozornice, mrak u gledalištu, kolege, govor, muzika, aplauzi na glumačke bravure i onaj pozdravni aplauz i poklon publici koji ga je tjerao da još više i bolje daje sebe teatru, sceni, publici.
Godine 2002. osnovao je svoju NVO “Klub TEATAR” čija je misija bila isključivo pozorišno stvaralaštvo. Realizovao je 10 pozorišnih predstava i 7-8 drugih programa. Autor je svih projekata i sa tim projektima nastupao je na mnogim renomiranim festivalima: BITEF/prateći program/,Međunarodni festival, Balkanski festival, Republički festival novih teatarskih formi…
Kao tinejdžer osnovao je klub ljubitelja Tereze Kesovije, tada prvi i jedini klub u ondašnjoj zemlji. Izdao je list o njoj, jedina pjevačica koja je imala sopstveni list. U klubu je okupio oko 4000 članova. To je bila njegova ljubav prema istinskoj kulturi i umjetnosti i poštovanju i divljenju velikoj i istinskoj umjetnici. I tako sve do današnjih dana – u misiji kulture i umjetnosti.
Ljuti ga što stručni žiriji ili selektri prave veliku razliku između profesionalca i amatera. Žak tvrdi: “Svaka čast profesionalcu i ima ih sjajnih i nedostižnih. A šta ćemo sa onim drugima? E, ti drugi ne mogu ni prići pojedinim ili malo većem broju amatera, jer pojedini amateri su pravi divovi na sceni. Ako si u amaterskom pozorištu odmah si sa “druge strane duge” bez obzira na talenat i kvalitet“.
Publiku veoma cijeni, ali što vrijeme više odmiče publika postaje “zadrugarska” i “parovska”, ili kako se u narodu kaže: ”pinkovska”. O tome ne raspravlja, jer je svaka diskusija i kritika suvišna, a kako raspravljati, kada je većina na veliku žalost vezana u jedan “zadrugarski čvor”. Ista situacija je i sa zaposlenim po domovima kulture, odnosno u pozorištu, gdje je najveći broj potpuno zalutao “na daskama koje život znače”. U posljednje vrijeme se javno čudi kako je mogao izdržati 40 godina u teatru pod tim postojećim uslovima. A izdržao je, kaže, u ime umjetnosti i kulture.
Sanapress / tv forum
