– “Rođenje djeteta je jedno od najvažnijih događaja u životu svake žene, tako i u mom. Prošlo je skoro godinu dana od kako je naša mezimica došla na svijet, a prvi rođendan je sve bliže. I njemu bih se posebno radovala da me svi okolo ne pitaju: “A u kom restoranu ćete da proslavite 1. rođendan?” Restoran?! Molim, jesam li to dobro čula?! Nekada se znalo zašto se ide u restoran ili pod šator – za ispraćaj i svadbu.
Danas, pored sve popularnijih 18-ih rođendana, koji su po mom mišljenju, prave svadbe bez mlade/mladoženje, ali obavezno sa dečkom/djevojkom koji prate u koraku slavljenika, pravi cirkusi prave se i od prvih rođendana. Pa da li je ovaj narod potpuno izgubio pamet ili smo kolektivno osvojili neke ogromne pare na lutriji?! Možda nisam u toku?! Ne znam ni sama na koliko prvih rođendana sam bila do sada, i svi su bili u istom fazonu.
Mnogobrojni gosti, od kojih najmanje ima djece, muzika koja trešti na sav glas i izbezumljena lica slavljenika kojima nije jasno zašto ih majka drma u naručju, zašto ih svi ljube i žele da se slikaju sa njima? Proslave ‘na veliko’ su postale trend u cijeloj zemlji, a većina roditelja više vodi računa o gostima i samoj organizaciji nego o željama svojih mališana. Tako se, bar u Beogradu, a vjerujem i u ostatku Srbije (ili regiona), restorani, igraonice i sale rezervišu i nekoliko mjeseci unaprijed! Kod nas važi nepisano pravilo da se za proslave i slavlja uvijek nađe vremena i novca, bez obzira na trenutnu materijalnu situaciju. Ljudima je taj događaj veoma važan i žele da ga proslave sa bliskim ljudima. U redu, razumijem da je to važan dan, ali zbog čega mora da se pravi fešta? Zar vaše dijete nije najvažnije tog dana?
Zar ne bi trebalo da mu tog dana posvetite pažnju i potrudite se da bude nasmijano, okruženo samo ljudima koje poznaje, a najviše djecom? Roditelji su svijesni da se njihovi mališani neće sjećati da su ugasili prvu svijećicu, ali zašto onda trošiti nekoliko stotina, pa i hiljada eura na haos da bi se sve na kraju završilo zabavom za odrasle, koji su dobili još jednu šansu da besplatno loču?
Šta se desilo sa intimnom zabavom, u krugu porodice i najbližih prijatelja, uz tortu i igranje sa najmlađima? Zbog toga smo suprug i ja riješili da ignorišemo bizarna pitanja i da 1. rođendan naše djevojčice proslavimo u stanu sa nekolicinom ljudi, ali na način koji odgovara potrebama našeg djeteta. To sam rekla i onima koji su me posljednjih nekoliko sedmica ispitivali o proslavi, pošto su je oni planirali mjesecima unazad! Mi ćemo sve organizovati za nekoliko dana, jer šta je bitnije od toga nego da našu djevojčicu tog dana vidimo nasmijanom? Ništa… Nadam se da ima još roditelja koji dijele moje mišljenje…“
